Ultraljubičasta svetlost nije vidljiva ljudskom oku i javlja se u tri oblika: ultraljubičasta A (UVA), ultraljubičasta B (UVB), i ultraljubičasta C (UVC).
UV svetlost ima kraću talasnu dužinu od vidljive svetlosti. UVC zraci imaju najkraću talasnu dužinu (između 100nm i 290nm). Njih blokira zemljina atmosfera, pa ne dopiru do kože. UVA i UVB zraci imaju talasnu dužinu između 280nm i 400nm, s tim da UVA zraci imaju dužu talasnu dužinu od UVB zraka. Zajedno, oni čine oko 5% sunčevih zraka.
UVA zraci su manjeg intenziteta od UVB zraka, ali su 30 do 50 puta zastupljeniji. Oni su, takođe, stalno i sa relativno jednakim intenzitetom, prisutni za vreme dnevnog svetla, tokom cele godine. S druge strane, UVB zraci menjaju intenzitet tokom dana i dostižu svoj maksimum u podne. I jedni i drugi zraci prolaze gotovo nesmetano kroz oblake i smog.